GOOGLE TRASLATE

ZAKONI O PSIMA

OPASNI PSI 
ZA opasne pse važe: pitbul terijeri, bul terijeri, mini bul terijeri, američki stafordi i njihovi mešanci. U novoj odluci grada o opasnim psima biće unet i opis pasa prema kojem će komunalni inspektori raditi, a ne po nazivu pod kojim ga je vlasnik registrovao.
Vlasnici ovih pasa u Nemačkoj godišnje plaćaju porez od 900 evra, dok će naši plaćati 300 evra. U Srbiji postoji pravilnik o opasnim psima, ali nijedan veterinarski inspektor nikada nije podneo nijednu prijavu protiv vlasnika. Vlasnik poslednjeg pitbul terijera koji je napao Beograđanina imao je 13 takvih pasa u dvorištu, ali je veterinarski inspektor otišao tamo tek posle nedelju dana kada su svi - preseljeni. 



Pravilnik o držanju opasnih pasa 

 http://www.svetpasa.rs/vesti/146/vlasnici-pasa-van-zakona-



 Srbija u odnosu na zemlje Balkana, a pogotovo u odnosu na zemlje Evropske unije, višestruko zaostaje u zakonima koji regulišu čuvanje opasnih pasa. Ne zna se ni ko kontroliše, niti ko sankcioniše one koji šetaju i čuvaju opasne pse, pa u praksi nije moguće primeniti ni najjednostavniju odluku da se ovi psi šetaju sa brnjicom i povocem. Rezultat ove nebrige države je veliki broj krvoločnih pasa koje vlasnici drže kako im se prohte, ali i veliki broj lutalica, koje vlasnici ostavljaju na ulici, pa svakodnevno ujedaju prolaznike, kao što je to bio slučaj u sredu i utorak kada su žrtve bile trudnica i trogodišnja devojčica u centru Beograda.

Prema zakonskoj regulativi, rasa psa pitbul terijer zabranjena je u Srbiji i kazna za vlasnika koji poseduje ovog psa je do 500.000 dinara. Ostale rase koje se smatraju opasnom, poput bul terijera, staforda, američkog terijera i mini bula, moraju se čuvati prema strogim pravilima, koja su postavljena po ugledu na evropske zemlje.


Opasne pse mogu da šetaju samo punoletne osobe, sa povocem i brnjicom, psi se moraju čuvati u prostoru koji je zaključan i iz kog pas ne može da pobegne, mora da bude obeležen mikročipom i vlasnik psa mora da ima ispit socijalizacije koji izdaje Kinološki savez Srbije. Ovako je u teoriji, a situacija u praksi je potpuno drugačija.


Komunalna policija jedini je organ koji može da kazni vlasnika psa koji ne poštuje neko od ovih pravila. Međutim, komunalni policajac ne može da prepozna razliku između zabranjenog pitbul terijera i staforda, već samo veterinarska inspekcija, koja mora da prijavi vlasnika komunalnoj policiji. Kazna vlasnika pasa koji su kažnjeni zbog šetanja opasnog psa bez brnjice ili povoca je mizerna. Isto je i sa brojem onih koji su kažnjeni zbog neposedovanja ispita o socijalizaciji psa.


- Ova pravila uvedena su relativno skoro, ali ih u praksi niko ne poštuje. Potrebno je edukovati vlasnike pasa, jer je jedino u Srbiji normalno da se pas šeta bez povoca ili brnjice, a to nema ko da kazni. Naravno da komunalni policajac ne mora da poznaje kinologiju, zato je i za njih potrebna obuka. Mi izdajemo te ispite o socijalizaciji pasa, ali broj vlasnika koji to polažu je zanemariv. Sa druge strane, u prestonici postoji samo jedno mesto gde psi mogu da se šetaju, a to je Tašmajdanski park. Zaključak svega je da je velika nebriga države o psima i njihovim vlasnicima, zbog čega se i dešavaju nesreće poput one kad je pitbul napao devojčicu ili kad su lutalice napale trudnicu - kaže za "Blic” Ana Bijelović iz Kinološkog saveza Srbije.


Zemlje u okruženju, a pogotovo Evropa, u odnosu na Srbiju su daleko, i po zakonskoj regulativi držanja, i po efikasnosti sankcionisanja vlasnika pasa.


- U zemljama Evrope je nezamislivo da neko opasnog psa šeta bez povoca i korpe. Ako bi to pokušao, pas bi mu u vrlo brzom roku bio oduzet, a on bi dobio veliku novčanu kaznu. U nekim zemljama postoje inspekcije koje mogu da ulaze u stanove i dvorišta kod vlasnika ovakvih pasa i da proveravaju u kakvim uslovima se čuvaju i da li su psi možda vremenom postali agresivni. Mi smo daleko iza toga - dodaje Ana Bijelović.


Srbija u odnosu na zemlje Balkana, a pogotovo u odnosu na zemlje Evropske unije, višestruko zaostaje u zakonima koji regulišu čuvanje opasnih pasa. Ne zna se ni ko kontroliše, niti ko sankcioniše one koji šetaju i čuvaju opasne pse, pa u praksi nije moguće primeniti ni najjednostavniju odluku da se ovi psi šetaju sa brnjicom i povocem. Rezultat ove nebrige države je veliki broj krvoločnih pasa koje vlasnici drže kako im se prohte, ali i veliki broj lutalica, koje vlasnici ostavljaju na ulici, pa svakodnevno ujedaju prolaznike, kao što je to bio slučaj u sredu i utorak kada su žrtve bile trudnica i trogodišnja devojčica u centru Beograda.

Prema zakonskoj regulativi, rasa psa pitbul terijer zabranjena je u Srbiji i kazna za vlasnika koji poseduje ovog psa je do 500.000 dinara. Ostale rase koje se smatraju opasnom, poput bul terijera, staforda, američkog terijera i mini bula, moraju se čuvati prema strogim pravilima, koja su postavljena po ugledu na evropske zemlje.


Opasne pse mogu da šetaju samo punoletne osobe, sa povocem i brnjicom, psi se moraju čuvati u prostoru koji je zaključan i iz kog pas ne može da pobegne, mora da bude obeležen mikročipom i vlasnik psa mora da ima ispit socijalizacije koji izdaje Kinološki savez Srbije. Ovako je u teoriji, a situacija u praksi je potpuno drugačija.


Komunalna policija jedini je organ koji može da kazni vlasnika psa koji ne poštuje neko od ovih pravila. Međutim, komunalni policajac ne može da prepozna razliku između zabranjenog pitbul terijera i staforda, već samo veterinarska inspekcija, koja mora da prijavi vlasnika komunalnoj policiji. Kazna vlasnika pasa koji su kažnjeni zbog šetanja opasnog psa bez brnjice ili povoca je mizerna. Isto je i sa brojem onih koji su kažnjeni zbog neposedovanja ispita o socijalizaciji psa.


- Ova pravila uvedena su relativno skoro, ali ih u praksi niko ne poštuje. Potrebno je edukovati vlasnike pasa, jer je jedino u Srbiji normalno da se pas šeta bez povoca ili brnjice, a to nema ko da kazni. Naravno da komunalni policajac ne mora da poznaje kinologiju, zato je i za njih potrebna obuka. Mi izdajemo te ispite o socijalizaciji pasa, ali broj vlasnika koji to polažu je zanemariv. Sa druge strane, u prestonici postoji samo jedno mesto gde psi mogu da se šetaju, a to je Tašmajdanski park. Zaključak svega je da je velika nebriga države o psima i njihovim vlasnicima, zbog čega se i dešavaju nesreće poput one kad je pitbul napao devojčicu ili kad su lutalice napale trudnicu - kaže za "Blic” Ana Bijelović iz Kinološkog saveza Srbije.


Zemlje u okruženju, a pogotovo Evropa, u odnosu na Srbiju su daleko, i po zakonskoj regulativi držanja, i po efikasnosti sankcionisanja vlasnika pasa.


- U zemljama Evrope je nezamislivo da neko opasnog psa šeta bez povoca i korpe. Ako bi to pokušao, pas bi mu u vrlo brzom roku bio oduzet, a on bi dobio veliku novčanu kaznu. U nekim zemljama postoje inspekcije koje mogu da ulaze u stanove i dvorišta kod vlasnika ovakvih pasa i da proveravaju u kakvim uslovima se čuvaju i da li su psi možda vremenom postali agresivni. Mi smo daleko iza toga - dodaje Ana Bijelović.


Pravilnik o držanju opasnih pasa

  • U šetnju ga izvode samo punoletna lica, i to uz brnjicu i na povocu
  • Neophodno je da bude obeležen mikročipom
  • Mora da se drži u prostoru iz kog ne može da pobegne
  • Obavezan ispit socijalizacije koji izdaje Kinološki savez Srbije
Identičan problem je i sa psima lutalicama. Prema istraživanjima, 80 odsto lutalica su napušteni vlasnički psi. Vlasnik bez ikakve sankcije može da napusti psa, koji često budu bolesni, stari ili agresivni.

Beograd već godinama pokušava da izađe na kraj sa čoporima pasa lutalica, a podaci govore da ulicama svih prestoničkih opština svakodnevno šeta skoro 16.000 pasa lutalica. Organizacije za zaštitu životinja tvrde da je strategija „uhvati, steriliši i pusti” dobra, ali se ne sprovodi kako treba, dok gradske vlasti kažu da je potrebno vreme da se vide rezultati. Prošle godine obavljeno je više od pet hiljada vakcinacija, čipovanja i sterilizacija.

Kako bi se smanjio broj pasa lutalica na ulicama, u Beogradu je otvoreno i nekoliko azila za pse, a besplatno je vakcinisao i čipovano 10.000 ljubimaca, ali broj napada pasa lutalica ni ovim merama nije značajno smanjen.
Od početka godine ujedeno je 2.158 ljudi, od čega je 1.748 ozleda od strane pasa lutalica, a 300 od strane vlasničkih pasa. Niš, Novi Sad, Subotica i Kragujevac prednjače po broju lutalica. Ideja za izgradnju azila ima, postoji nekoliko pojedinačnih projekata za čipovanje i sterilizaciju, ali većih pomaka u suzbijanju populacije napuštenih pasa nije bilo. Veliki problem kod većine gradova u Srbiji je i što se uhvaćeni psi vraćaju na ulice, pošto u azilima nema mesta.

Kazne

Za vlasnike pasa koji ujedu ili povrede nekog, zaprećena je kazna od jedne do osam godina zatvora. U Krivičnom zakoniku ovo se vodi kao delo protiv opšte sigurnosti, ali prema rečima stručnjaka, u praksi vlasnici pasa su vrlo retko zatvorski kažnjeni, već prolaze sa prekršajnim prijavama.    



O LOVAČKIM PSIMA

 УНИВЕРЗАЛНА ДЕКЛАРАЦИЈА О ПРАВИМА ЗИВОТИЊА
ПРЕАМБУЛА:

Сматрамо да је живот један, да сва жива бића имају заједничко порекло и да је разноврсна у току процеса еволуције врста,
- Имајући у виду да сва жива бића имају природна права, и да свака животиња с централним нервним системом има посебна права, сматрајући да за презир, па чак и једноставно незнање, ових природних права, да проузрокује озбиљну штету природи и довести људе да почине злочине против животиња,
С обзиром да је заједнички живот врста условљен уважавањем од стране људске врсте права других животињских врста да живе,
Имајући у виду да поштовање животиња од стране људи је неодвојиво од поштовања мушкараца једни за друге,
Он је изјавио да овим путем:
Члан 1.

Све животиње имају једнака права да постоје у контексту биолошке равнотеже. Ова једнакост права не нарусавају разноликост врста и појединаца.
Члан 2

Све живот животиња има право да буде поштована.

Члан 3.

    Животиње не сме бити подвргнут лоших третмана или свирепом дела.
    Ако је потребно да убије животињу, то мора бити тренутна, безболни и не изазивају стрепњу.
    Мртва животиња морају бити третирани са пристојности.

Члан 4

    Дивље животиње имају право да живе и да се репродукују на слободу у свом природном окружењу.
    Продужено лишавање слободе дивљих животиња, лова и риболова практикује као занимација, као и сваком коришћењу дивљих животиња из разлога који нису од виталног значаја, у супротности са овом основном праву.

Члан 5.

    Свака животиња која је зависна од човека има право на издржавање правилно и бриге.
    Морате да ни под којим околностима бити напуштене или убијен неоправдано.
    Сви облици гајења и користи за животиње морају поштовати физиологије и понашања специфичних за врсте.
    Изложбе, представе и филмове које укључују животиње морају такође поштовати њихово достојанство и не смеју да садрже било какву насиље.

Члан 6.

Експерименти на животињама подразумевају физичку или психолошку патњу крше права животиња.

Ауто методе морају бити развијени и систематски спроводе.
Члан 7

Сваки акт непотребно укључује смрт животиње, као и било какву одлуку која води до таквог чина, представљају злочин против живота.
Члан 8.

    Сваки акт угрожавања опстанак дивљих врста и сваки одлука доводи до таквог чина су исто што и геноцид, то јест, злочин против врсте.
    Масакр дивљих животиња, а загађење и уништавање станишта су акти геноцида.

Члан 9.

    Poseban pravni status životinja i njihova prava moraju biti priznata zakonom.
    Zaštita i sigurnost životinja moraju biti zastupljene na nivou vladinih organizacija.

Član 10.

Obrazovni i školski organi moraju da obezbede da građani uče od detinjstva do posmatraju, razumeju i poštuju životinje.

Univerzalna deklaracija o pravima zivotinja svečano je proglašena u Parizu 15. oktobra 1978 u sedištu Uneska. Tekst, revidiran od strane Međunarodnog League of Animal Rights 1989, predat je generalnom direktoru UNESCO-u 1990, a obelodanjena iste godine.

 
EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU kućnih ljubimaca

http://conventions.coe.int/Treati/en/Treaties/Html/125.htmAnimal Velfare zakon Republike Srbije usvojen je u 2009:

http://vvv.minpolj.gov.rs/postavljen/123/dobrobit1.pdf
VETERINARSKA ZAKON

http://vvv.parlament.gov.rs/content/lat/akta/akta_detalji.asp?Id=291&t=Z # "

Zakon o veterinarstvu je bio prvi srpski pravni akt koji je uveo koncept dobrobiti životinja u našem pravu, on kaže o opštim i posebnim merama za zaštitu dobrobiti životinja u članu 138..
Veterinarska inspekcija, Ministarstvo poljoprivrede kontroliše primenu Zakona o veterini i propisa iz oblasti veterine.
KRIVIČNO PRAVO

http://vvv.parlament.gov.rs/content/lat/akta/akta_detalji.asp?Id=285&t=Z
Krivični zakon Republike Srbije (član 269) kaže da zlostavljanje i ubijanje životinja je zabranjeno.
ZAKON O JAVNOM REDU

http://vvv.pravni-fakultet.info/dovnload/zjrm.pdf
LOV ZAKON

http://vvv.parlament.gov.rs/content/lat/akta/akta_detalji.asp?Id=800&t=Z
Lokalni propisi

Prema srpskom Zakonu životinja staranja, lokalne vlasti su u obavezi da sprovede strategiju za rešavanje problema lutalica životinja (član 54).
Međunarodne konvencije ratifikovane u Srbiji

Evropska konvencija za zaštitu životinja tokom međunarodnog transporta
 

9 коментара:

  1. zakon je glup i sastavio ga je neko ko psa u životu nije držao.Ja imam bul terijera koj ni mačke neće da napadne,čak i kad su ga drugi psi napadali on je sa njima hteo da se igra tj. on sa svima hoće da se igra . Psi nisu krivi za loše ponašanje već vlasnic.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. opasni su i treba ih zabraniti, ma ne zabraniti - pobiti sve i jednog, zasto uvek cekamo da neko dete bude napadnuto da bismo ragovali, psi su zasticeniji od ljudi, sve ih pohvatati i poslati na vecni pocinak

      Избриши
  2. Prvo, nešto mi ovde nije jasno - zabranjeno je držanje opasnih rasa, zakonom, a isto tako je zakonom propisano pod kojim uslovima opasan pas može da se gaji? Ili nešto nije pročitano kako treba, ili je zakon i u ovom slučaju kontradiktoran. Iako ga, igrom slučajnosti, znam napamet, podatak o tome da je ova rasa zabranjena - nemam. No, nisam htela da pričam o tome.
    Definicija "opasnog psa" je jednaka dečjoj izmišljotini. Naime, u grupu "opasnih" pasa spadaju psi bull rasa. Kako nazivamo pse čija visina u grebenu prelazi 55cm? Ovim psima je ostavljena mogućnost da nakon polaganja ISP ispita, mogu da se šetaju bez zaštitne korpe, za povodac nisam sigurna, jer je i "dozvoljeno" i "nije dozvoljeno".
    Postoji nešto što se zove - GENETSKA PREDISPOZICIJA RASE. Ako bi se iko od gomile ne stručnih lica koji su kreirali lopovski zakon o "opasnim" rasama iole zainteresovao za ovaj, po njima verovatno svemirski, deo nauke o psima, iznenadili bi se. A ja neću da im olakšavam posao.
    Posedujem dva psa rase Doberman. Pse koji imaju 50 i 30kg telesne težine. Ženka je vrlo pitoma i stabilna. Mužjak pokazuje agresiju iz straha i nestabilan je.
    Sama sam odlučila da mu stalno nosim zaštitnu korpu. Zakon me nije primorao na to. Ja sam odgovoran vlasnik. A šta ćemo sa neodgovornim vlasnicima NE opasnih rasa? Rasa Rotvajlera, Mastifa, Dogo Argentina, Nemačkih i Belgijskih ovčara, Šarplaninaca?
    Problem koji imamo leži u lošoj edukaciji vlasnika, i alavosti odgajivača. Kupovinom, odnosno nabavkom "pogrešnog" psa, ili psa o čijem karakteru i predispoziciji rase ne znamo ništa, dovodi do lošeg vaspitanja i pojave nepoželjnog ponašanja. Svaki pas ima svrhu, zahteva određen pristup u vaspitanju, i pored osnovnih ima posebne potrebe koje se tiču konkretno, same rase. Mnogo ljudi ne obraća previše pažnje na to da će štene koje je kupio porasti. Da neće moći da slobodno trčkara po parkovima punim dece, kao tada, kada je štene. Tu nastaje prvi problem. Nije na vreme naučen na zaštitnu korpu, nije na vreme naučen na povodac, nije na vreme naučen da efikasno izvršava komandu "dođi". Takvim psima sa totalno ne spremnim vlasnicima se dešava navodni "klik" u glavi i "prekid filma", pa kako ne obrazovani vlasnik kaže "odjednom" i "ničim izazvan" napada.
    Ni jedan pas na svetu ne napada "odjednom", isto tako ni "ničim izazvan". Najava onoga što će se desiti nije uočena na vreme i nisu preduzete mere da se to isto, u ovom slučaju napad, ne dogodi.
    Dakle, obaveza da "opasnu" rasu vodi punoletno lice, sa povodcem i zaštitnom korpom (takođe nije definisano o kakvoj korpi je reč, jer se zaštitnom korpom naziva i obična plastična koja psa sprečava da jede napolju sa zemlje nepoznatu hranu, a pas u afektu vrlo lako može da je skine samostalno), plaćanje poreza, i kazni nikada, dok je sveta i veka neće rešiti ovaj problem.
    Rešiće ga zabrana prodavanja svih pasa OSOBI koja nema položen test o POZNAVANJU RASE i opštem poznavanju tehnika i načina vaspitavanja psa. Posle toga, se može sve to proveriti ISP ispitom.
    Ujed psa je ujed psa. Veličina i snaga psa jeste bitna ali nije presudna i ne sme biti isključiva prema malim rasama. Svedok sam ujeda Llasa Apso, otkinuo je devojčici obraz. Pas je pas, a ujed je ujed. Svakako, na pse čiji ujed može imati smrtni ishod, treba obratiti posebnu pažnju. Odnosno, posebnu pažnju na "potencijalnog" vlasnika istog.
    Lutalice su problem države, a problem ljudi samo zbog zlobe koju nose u sebi. Imam i za njih jednu informaciju - mnogo smrdite, jer ste ozbiljno pokvareni. Ako nahranite nekog od tih pasa, vrlo je moguće da vas neće ujesti. Ako prestanete da ih gađate petardama, prebijate i urlate sa 30m daljine čim ih uočite, isto tako će verovatno biti dosta pitomiji. I da, javno kažem da ću vam ruke polomiti ako i jednom dlaka sa glave i repa nedostaje. Nastavite sa Sorajom i indijskim serijama, ostavite se pasa. Idioti isfrustrirani i iskompleksirani.
    Pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  3. koja je ovo ,,anonimna,, budala koja ce ruke i noge da polomi ,,ako nekom psu fali dlaka sa glave,, uzas..rece li nesto o zastiti dece na ulici, u skolama, o nasilju nad njima, a psi kojki zagadise gradove da nesme ulicom da se prodje, izgleda da imaju veca prava od coveka..kakvo ponizenje koje iz tzv demokratske evrope stize..moja komsinica kucnog ljubimca pekinezera stavlja na sto za rucavanje da ga sisa, skace po krevetu, a sina psuje najgroznijim psovkama da se cela zgrada ori..poremecene vrednosti, da ne kazem umovi..psi su za seoska gazdinstva, da cuvaju dvoriste, imovinu, stoku...

    ОдговориИзбриши
  4. Aleksandra sabljic je u pravu,a ona idiotkinja što brani pse je luda

    ОдговориИзбриши

Unapred Vam hvala na komentarima kakvi god da su.